Krenuli smo u jutarnjim satima u subotu 22. listopada 2005. godine manjom verzijom autobusa (nas dvadeset troje). Prognoza nam je bila naklonjena (mogućnost kratkotrajnog slabog snijega prijepodne, a kasnije suho i sunčano, što se i obistinilo). Vožnja do Križevaca protekla je u ugodnom raspoloženju. Tijekom vožnje nam je Marko Vučetić ukratko ispričao o povijesti glavne agrometeorološke postaje i upozorio nas o smanjenju sadašnjeg programa rada.
U Križevcima nas je dočekala ljubazna domaćica Vlasta Kliček u ime Turističke zajednice grada Križevaca. Nakon jutarnje kave u hotelu krenuli smo u kratki obilazak grada. Obišli smo crkvu u kojoj se održao krvavi križevački sabor, gdje nam je domaćica ispričala o povijesti grada, ali i o običajima koji su povezani s kulturom vina u Prigorju, o znamenitim Križevačkim štatutima. Pojedinci su dobili i uloge iz štatuta, pa je tako Ankica Stojanović imenovana za Kantušministricu, Davor Nikolić za Vunzbacitela, a Vesna Đuričić za predsjedavajuću. Nakon toga obišli smo Križevački gornji grad, gdje smo posjetili grkokatoličku crkvu. U njoj smo također imali domaćina, ljubaznu časnu sestru Zinoviu koja nam je pokazala crkvu, ali i sve ostale crkvene prostorije, knjižnjicu, konzistorijalnu dvoranu, prostorije za odmor i prostorije u kojima se nalaze relikvije. Kako smo vrlo malo znali o grkokatoličkoj crkvi i njenoj ulozi u kršćanstvu u Hrvatskoj, te koje su razlike a koje sličnosti s rimokatoličkom crkvom, ova posjeta nas se posebno dojmila. Domaćici smo poklonili knjigu Otona Kučere – Vrieme, kao zahvalu za njen trud i gostoprimstvo. No, put nas je već tjerao dalje prema glavnoj agrometeorološkoj postaji, kod obitelji Koščević, koji su nas dočekali s puno uzbuđenja, ali vrlo gostoljubivo s "friškim" pecivom i domaćim pićem. Prošetali smo Međunarodnim fenološkim vrtom, koji sadrži strani genetski istovjetni sadni materijal, obišli smo, osim uobičajene meteorološke instrumente, i posebna meteorološka mjerenja koja se izvode (ili su se do nedavno izvodila) samo na ovoj postaji u Hrvatskoj. To su primjerice mjerenja stanja vlažnosti tla, procjeđivanje oborinske vode kroz tlo i isparavanje s gole površine tla. Nakon uvodnih objašnjenja domaćina pljuštala su pitanja i padale ideje što bi se sve moglo napraviti, posebice vezano za program GLOBE. Iz ugodnog društva mogla nas je otrgnuti samo spoznaja da nas kolege na radarskom centru Bilogora već očekuju, pa smo se morali oprostiti i nastaviti put prema Pitomači. Put je brzo prošao, malo je uzbuđenja bilo dok se autobus penjao uskom cestom do brdašca na kojem je smješten radarski centar Bilogora. Tamo su nas dočekali Ivica Ivanec, Predrag Cugovčan i Miodrag Perović. Zakuska je bila spremna, a nakon toga je Predrag Cugovčan održao predavanje o radarskom centru, radaru koji je tamo instaliran, njegovim mogućnostima i za što je namijenjen. Budući da većina izletnika nije nikada vidjela radar, predavanje je praćeno sa zanimanjem, a bilo je i puno pitanja. Poslije predavanja obišli smo radarski centar i njegov okoliš. Hrabriji su se penjali na toranj radarske antene, s kojeg je pogled na okolicu bio izvanredan, a mogla se u daljini vidjeti i Mađarska. Prošetali smo se pitoresknom okolicom punom vinograda i kleti (u jednoj od njih smo i završili kod Ivice Ivanca). Pred večer smo otišli u restoran Zlatni Klas u obližnjem selu Otrovancu gdje nas je čekala večera. Pored ostaloga bili su pripremljeni šarani na rašljama - izvorni hrvatski specijalitet, relativno malo poznat turističkim djelatnicima. Dvorište restorana je preuređeno u starinskom stilu i vrlo ukusno uređeno, s izložbom starih alata i naprava, tako da smo mogli doživjeti duh starine i zamisliti kako se živjelo prije pedesetak i više godina. Prošetali smo se livadom na kojoj su pasli konji, koji su nam prilazili i gurkali glavama, a smjeli smo nahraniti i srndaća koji je bio u posebnom prostoru. Fotoaparati su radili cijelo vrijeme. U kasnim večernjim satima vratili smo se puni dojmova u Zagreb.
Tekst: Davor Nikolić
Snimili: Alica Bajić, Vesna Đuričić, Davor Nikolić, Marko Vučetić
